Njurgatorij
22.12.2007., subota
Božić
|
Osjeća se u zraku kao naljepša zvijezda na nebu.Božićni duh, pokloni, materijalni i nematerijalni. Hvala svijetu što mi je vratio bivšeg prijatelja i hvala svijetu što je prepoznao moju umjetnost na najljepše moguće načine.Božićna čarolija rulz. |
15.02.2007., četvrtak
ne drage moje domaćice s znanjem "kompjutera" to se neće dogoditi
|
Čitam danas u žnjj ženskoj reviji srcedrapateljnu priču očito prigodnu za antiblagdan valentinovo.U toj priči zanemareni suprug očito srednjih godina (pa kako bi bio mlad i u braku ta hajte molim vas) bavi se istim sportom zanemarivanja supruge i živahnim životom na netu, gdje se maila chata i vatever sa "virtualnom ljubavnicom". Mudra žena upućena u sveto "znanje kompjutera" čime su danas oboružane i prosječne domaćice kao detektivka provaljuje šifru (koju je očito pametnjaković sastavio po principu "11111" ili je dao ženici da je negdje zapiše na sigurnu mjesto)i nalazi inkriminirajuće ljubavne mailove, te ih pomoću "znanja kompjutera" uništava. Nakon toga odlazi u shoping kupuje sivo svileno donje rublje, spravlja večeru i zavodi svog dragog u ritmu seksa.Priča završava hepi endom po nju i njenu bračnu zajednicu, a virtualna ljubavnica biva zaboravljena.AHA!MOŠ MISLITI!!! Tako je to u ženskim časopisima, ali ne drage moje ženice, u realitetu stvari se ne događaju tako, brakovi pucaju kao od šale, a virtualis ljubavnice nakon nekog vremena postaju realne.Statistika mi govori u prilog.85% ljudi se upozna u reali nakon kontakta na netu,a 65% od tih stupi su seksualni odnos. Nek se samo ženice sa "znanjem kompjutera" tješe da se iza drugog ekrana skiva nešto virtualno, neki možda robot, kiborg , android... S druge strane kompjutera baš kao i u stvarnom životu skrivaju se zanimljive osobe, često iznadprosječno inteligentne, zabavne i primamljive.Još je teže odljeti takvima kad ih sretnete na netu nego tim istima u realitetu, jer bivate navučeni na njihov virtualni šarm, pa im opraštate i manje sitnice u realitetu. Pravi kraj priče iz žnnj revije za žene bio bi:Nakon seksa sa ženicom, pastuh napaljeno odlazi na prvi spoj sa "virtualkom", pun sebe i sam visok u svojim očima, još zavodničkije zrači aurom i sa još većom dozom šarma prepušta se čarima virtualke koja to više nije. Kraj priče, prognoza , savjet?Ništa od toga.Samo dijagnoza.Ženice, ugrožene ste, baš kao i vi muškarci.Granice braka, veze, poštovanja partnera rastegle su se u zadnjih nekoliko desetljeća,i sve su šire i šire..U današnjem ubrzanom životu nema garancije ni za što, ni za posao, ni za zdravlje ni za partnerstvo.Junk brakovi, hrana,filmovi...plaćamo svi danak napretku. Zato podižem srednji prst i velim vam:Fuck you!Mene nećete dohvatiti. |
11.12.2006., ponedjeljak
odlaze blogeri
 d. glojgelu kad nestaju blogeri kao da se ruši cijeli jedan brižljivo tkani svijet i riječi nestaju kao nošene rukom i prazna stranica ili nekoliko tek pozdravnih riječi ubod je u moje srce krvarim hvatam sjećanja kao blještave leptire u oko svoje spoznaje trudim se prizvati osjećaje i mirise nikada ne uspijevam nikada u potpunosti pitam se gdje je nestao pitam se gdje je nestala i tako mi gadno nedostaju ti njihovi izmaštani svjetovi i tako mi nedostaju njihove priče i pjesme i ništa se ne može učiniti samo ostaje tiha nada u ponovni susret daleko u izmaštanoj blogozemlji |
06.11.2006., ponedjeljak
leptir
 Jučer sam spasila jednog predivnog leptira, od kanđi mojeg omiljenog vještičjeg mačka plavih očiju.Pokušavala sam ga uhvatiti u svilenu maramu, no nije želio biti zarobljen , radije je lepršao kao uplašena duša po prozoru. Tada je shvatio da je izgubljen, i jednostavno mi sletio na ruku.Prenijela sam ga vrlo nježno i pažljivo do susjednog prozora.Lebdjeli smo tako zrakom on i ja, on tako miran i predivan, duginih boja na malenom crnom tijelu.Pustila sam ga na slobodu. Tko zna gdje je sada moj crni leptir.Uživala sam u trenutku njegove predaje i postala sam time stanovnica Makonda.Tko bi rekao da i fiktivna sela izrasla pod rukama zaigranih pisaca žive zapravo u drugim dimenzijama svijesti. Leptir leti, slobodan i sam.Tako je najbolje.Kradem sjećanja. |
17.09.2006., nedjelja
zatočenice dvorca Aveti
|
Želite li ostati zauvijek mladi? Čak i u 80 toj?Trebat će vam mnogo mnogo ovozemaljskog novca zarađenog na najstarijem motivu koji pokreće svijet, i mnogo nezemaljske kreacije za to.O moralu nećemo za sada, možda takvo što vam za sada nije strano, ali mrsko bi vam uskoro trebalo postati, jer važan je samo vaš cilj, ostati zauvijek mlad.Priča se zbog svoje specifičnosti odnosi samo na muškarce, ženama ću je prišapnuti na uho, dok postanu punoljetne, moje drage učenice nekog drugačijeg svijeta.Jednom, a sada zaronite u edukativnu priču. Dakle, priča ide ovako...nabavite dvorac, ispunite ga svim pratećim objektima, jacuzzi-em, vanjskim i unutarnjim bazenom, jeftinjačkim imitacijama antičkih anđelaka i naramkom vrlo mladih ženskih anđela.Nakačenih na vanjski sjaj, i dovoljno pametnih da ne vide svu ispraznost svojeg života u zlatnom kavezu.Dovoljno pametnih da im jedina zabava bude vozikanje u skupocjenom autobusu rock zvijezdi, gdje tulumare sa nametnutim prijateljicama anđeoskih oblina, i anđeoskog pogleda iza dugih trepavica, ali molim vas ne dopuštajte im zabavu iza 21 sat, iako su punoljetne, one su vaše vlasništvo, jeftino ste ih kupili lažnim obećanjima i šarenim fotografijama, čija se zarada dakako slijeva u vaš džep, ta njima je dovoljno da imaju novaca za posjet prijateljici koja vam je na vašu žalost, a na svoju sreću izmakla nedavno u zagrljaj nekog mlađeg muškarca i to sportaša, pa je sada samo promijenila predatora.No vi nemojte žaliti ako vam koja i izmakne, ima dovoljno mladih anđelaka samo za vas, sa tako tipičnim željama za roćkas, možete im primjerice spontano objesiti šarene lopte za vodu na vrata njihove sobe, i nema veće sreće za malog nevinog anđela.Kako ste opet jefitno prošli, eto uštedjeli ste za novu estetsku operaciju njihovih presavršenih tijela.Ali dakako, budite i ljubazni dopustite im za roćkas i posjete rodbine, u obzir dolaze majka i sestra, neka anđelčić vidi da vi brinete za njehovu dobrobit, ta one su vaš izvor mladosti i energije, treba biti nježan prema njima. Ali ako im uspijete uvrtiti u glavu da su čak i zaljubljene u vas, i spontano vas nazivaju samo da vam vele da vas ludo vole, ma to vas čini magom nad magovima, savršenim crnim vračem drevnih davnina, u tom slučaju što će vam energija tih mladih ženskih tijela, dovoljno ste vješti da energiju hvatate primjerice iz svemira ili dobivate podršku Zemlje kada vam to zatreba, ali ne, vi možete i dalje vampirski uživati u dovoljno pametnim pripadnicama.Pa zašto biste to propustili? Nemojte se doduše zavaravati da je vaš put u beskonačnost osiguran, samo produžavate vlastitu agoniju na planeti, ali pošto vi u dubini srca znate da je sve iluzija i igra sjena, pokušavate svoju vlastitu borbu sa vjetrenjačama mudro se ograđujući izjavama kojih nema ili vrludanjem svojih vlastitih namjera.Bitno je ostati mlad u 80 toj zar ne?:) Svaka sličnost sa stvarim ljudima i njihovim stilovima života sasvim je slučajna.Dakako. |
11.09.2006., ponedjeljak
ljubavno crveno
|
Hodati kroz usamljeno poslijepodne sa prizvukom jeseni, i tankim nanosom ljeta između napuknutih noktiju namazanih crnom bojom, noseći za svečanost kraja samo tanku haljinicu zelene boje, i pripadajuće tanke crne ljetne čizme, urezivati svoje korake preciznim urezima skalpela i puštati slike na milost i nemilost vjetru.Mogu li tako? Hoće li vjetar uspjeti raznijeti tisuću pitanja koje se roje glavom kao jata nestrpljivih komaraca, i nagnati oblake da umjesto kiše ponude odgovore na vječna pitanja? Zašto se uvijek Nebo potrudi spajati nespojivo, u fatastično crnohumornoj drami ljudskih povezivanja? Igre radi, ljubavi radi?Zašto se ljubav rađa na najneočekivanije načine među totalno nespojivim ljudima povezanim možda tek jednom idejom u prolazu sjena. I da li je ikada moj javor mogao zamisliti da će voljeti jedno obično ljudsko žensko biće? A ipak tako je.On to ne želi priznati ni sam sebi.Njegova percepcija drugačija je od moje, i to je gorka tableta koju moramo oboje progutati, ja već jesam, i nije mi žao.Nova verzija Matrixa 6 dio. Neo je izabrao ono što je izabrati morao. A ja? Prkosna zauvijek kada se o ljubavi radi.Spremna za borbu, ma kako ta borba izgledala.Možda je sadržana u strpljenju i čekanju.Možda, to ne mogu sa sigurnošću znati.Nečemu što je najteže kada cijelo tijelo tjera na akciju.I ta masa propuštenih prilika, loših odluka.Ne, ne smijem žaliti, ne smijem trošiti snagu na samooptuživanje, trebam samo skupiti sve snage i čekati.U međuvremenu sanjati.I to crveno. |
06.09.2006., srijeda
voljela bih biti poput tebe
|
Voljela bih biti poput tebe javore, stajati na uglu slabo prometne ulice u malom nepoznatom gradu na ivici svjetova, i zainteresirano promatrati ljude i događaje.Bez želje i volje da u njima sudjelujem.Voljela bih biti otrgnuta od sebe same, sa stalnom željom za spoznavanjem jasnosti i "prave" istine. Što će mi istina uopće?Zašto tragati za Godotom?Čemu sve to? Gdje izbrisati besmislenost ovoga što pompozno nazivamo"ljudski život"? U čemu naći smisao postojanja, kako biti promatrač, a ne sudionik? Kako se odmaknuti od sebe samoga, odvojiti se od svog tijela, i promatrati život distanciranim očima ledenog mislioca? Izvući taj neki mali dio sebe, sačuvati ga od emotivnih velova, i gledati jasno i precizno, stvarnost kakva ona zapravo jest. Kako se pomiriti sa ovim otužnim životom, prestati biti krpena lutka na koncu nadanja, biti jasan i čvrst, gledati svijet širom otvorenih očiju, hvatati ljubav Zemlje, i spoznavati da je ovaj svijet jedno divno magično mjesto? |
02.09.2006., subota
kada te vidjeh zadnji put
|
...tvoje glatko čvrsto tijelo drhtalo je kao i uvijek javore...tvoja mliječno bijela koža posuta smeđim mrljama vješto je prizivala milovanje mojih ruku...pramen moje duge crvene kose kovrčavo je pao na tvoje tijelo, zagrlila sam te kao što se grle čeznutljivi ljubavnici nakon duljeg izbivanja izvan zemlje u kojoj slučajno živimo... ...a danas je opet taj dan kada ću te ugledati, sanjala sam te ovu noć, hodao si sa mnom noćnim ulicama i ljudi su se čudili našem zagrljaju, nije nam to bilo bitno, uplovljeni u našu ljubav kao najveću iluziju vještih iluzionista, prepustili smo se tako lako i apstraktno, da nismo imali vremena pitati se što i kako.. nježno sam ti govorila da je najdublja vrsta ljubavi naša apstrakcija koju zalijevamo poput divljih orhideja... danas ću te sresti opet u tvom gradu obavijenom maglama...ti me tamo čekaš...vjerno i postojano... i već se unaprijed radujem našem susretu javore...ispričaj mi sve tajne...spremna sam...slušati te... |
20.08.2006., nedjelja
oluja
|
Ah, kako je krhko ljudsko postojanje.Danas si živ i zdrav, i cijeli svijet je igralište tvojih misli i djelovanja,a sutra tko zna.U jednom trenutku sve se razruši, kao da nikada ničega nije ni bilo. Danas sam te vidjela dragi moj javore, i zagrlila te.Opet su tvoje grane zadrhtale, a moje se oči napunile suzama ganuća i sreće što te ponovo vidim, i što te mogu ponovo zagrliti.Tvoje nježne grane, tvoje jedine vitke ruke, i tvoje zamućeno bijelo deblo boje vanilije.Kako si mi drag. Na tako neobičan način mi pokazuješ zadovoljstvo što me vidiš.Tek se vjetar poslijepodneva zapliće u tvoju zelenu kosu, i tek jači miris tvog lišća osjeća moje snove. Otišla sam od tebe javore moj dragi i kada se noćas digla oluja, postala sam zabrinuta za tebe. Shvatila sam da si još krhkiji od nas ljudi, i da tvoj život može okončati bilo koja oluja, udar groma... Pogledala sam sa distance čovjeka svoje misli, i smijala sam se samoj sebi i toj ljubavi koja se dogodila između nas.Žena i njeno omiljeno stablo.Mislim na tebe kao na dragog prijatelja.I točno tako ti se radujem kada te ponovo vidim.Znam da i ti na svoj način misliš na mene.Ako stabla mogu osjećati i misliti, znam da osjećaš isto.Nadam se da ćeš preživjeti ovu oluju i mnoge oluje poslije ove. |
15.08.2006., utorak
doček
|
Danas je zadrhtao kada me vidio nakon toliko vremena.Još jučer sam sretno poput djevojčice poskakivala Ilicom, znajući da se bliži naš susret.Javor ponovo.I bilo je tako.Društvo je parkiralo svoje automobile na nekim priručnim parkiralištima, i ja sam otrčala pod njegovu krošnju.Susret je bio više nego dirljiv.U tom trenutku počeo je puhati vjetar, i njegovo lišće drhtalo je poput nemirnih ruku starice.Glatkoća njegove puti me oduševila.Zagrlila sam ga.U tom trenutku nije bilo ljudi kojima bi to bilo čudno.Ulica Javora ispraznila se baš za naš susret, čineći savršenu scenografiju ljubavnog susreta nakon duga vremena.Pomislila sam na film "Prohujalo s vihorom", i odlučila da ću svemu razmišljati sutra.Ipak, osjetila sam neobjašnjivu tugu kada sam mu mahnula na pozdrav.Čudno je to biti zaljubljen u stablo.Mahnuo je i on meni, zatreperivši svojim zelenim lišćem.Do slijedećeg susreta dragi Javore. |
